PJESMA JE STIGLA PRIJE SMRTI

TRAGOVIMA BOSANSKE RIJEČI

SUSRET NA PUTU

Bio je ponedjeljak, 29. august 1530. godine. Poslanstvo kralja Ferdinanda, na putu prema Carigradu, toga je jutra krenulo iz Krupe prema Kamengradu. S njima je putovao Benedikt Kuripešić.

Nakon jahanja kroz brda ugledali su stare zidine Japre, spustili se u dolinu i prešli potok. Tamo ih je dočekalo pedesetak dobro naoružanih konjanika iz Kamengrada. Predvodio ih je tamošnji subaša, čovjek kojeg je Kuripešić zapisao kao Malkošića — Malkosthitz. Pod njegovom komandom bilo je, prema putopiščevu navodu, otprilike dvije stotine konjanika.

Uz njegovo ime Kuripešić je dodao:

„O njegovim junačkim djelima pjevaju mnogo u Hrvatskoj i Bosni.“

Zatim je zapisao da se Malkošić rukovao s gospodom i ljubazno s njima razgovarao. Poslanstvo je nastavilo put.

ČOVJEK I NJEGOVA PJESMA

U toj kratkoj bilješci susreću se čovjek i glas koji ga je već pratio. Malkošić jaše na čelu svojih ljudi, dočekuje poslanstvo i razgovara s njegovim članovima. Istovremeno se o njegovim djelima pjeva u Bosni i Hrvatskoj.

Ne znamo je li Kuripešić lično čuo te pjesme ni od koga je za njih saznao. Nije zabilježio stihove, imena pjevača niti priliku u kojoj se pjevalo. Njegova rečenica ipak svjedoči da je čovjek kojeg je sreo već imao mjesto u pjesmi.

Živio je svoj život, a među ljudima su kružile opjevane priče o njegovim djelima.

IME IZA ZAPISA

Ko je bio Malkošić iz putopisa?

Hazim Šabanović povezao ga je s Malkoč-begom, proučavajući njegov nadgrobni natpis u Banjoj Luci i sačuvano pismo iz 1562. godine. Natpis ga imenuje kao Malkoča, sina Osmanova, a pismo potvrđuje isto ime i porijeklo. Šabanović je zaključio da je Malkoč njegovo lično ime i prepoznao u njemu kamengradskog subašu kojeg je Kuripešić sreo 1530. godine.

Osmanski izvori koje je proučavala Behija Zlatar prate Malkoč-bega još od 1516. godine. U vrijeme susreta s poslanstvom iza njega je već bilo vojno iskustvo na osmanskoj krajini. Umro je 26. oktobra 1565. godine kao kliški sandžak-beg, više od tri decenije nakon Kuripešićeva prolaska.

Između susreta kraj Japre i nadgrobnog natpisa ostale su godine njegovog života. Pjesme su ga pratile već prije tog susreta.

BEZ IJEDNOG STIHA

Kuripešićeva bilješka nije sačuvala sadržaj tih pjesama. Ne možemo ih rekonstruirati niti pouzdano povezati s nekim kasnije zapisanim stihovima.

Sačuvala je podatak da su postojale.

Zbog toga su istraživači izdvajali ovu rečenicu među ranim pisanim svjedočanstvima o narodnom pjevanju na ovim prostorima. Hamdija Kreševljaković posebno je isticao značaj Kuripešićeva putopisa za historiju narodnog pjevanja u Bosni i Hrvatskoj.

A u središtu tog svjedočanstva ostao je sasvim kratak susret: dolina kraj Japre, konjanici iz Kamengrada i čovjek koji pruža ruku poslanicima.

O njemu se već pjevalo.

Kuripešić nije zapisao pjesmu. Zapisao je da je njen junak bio pred njim.

IZVORI I TRAGOVI ZA DALJE ČITANJE

Benedikt Kuripešić: Itinerarium Wegrayss Kü. May. potschafft, gen Constantinopel, zu dem Türckischen Kayser Soleyman, anno xxx, Augsburg, 1531. Digitalizirani primjerak Narodne i univerzitetske knjižnice Slovenije, dLib.si. Benedikt Kuripešić: Putopis kroz Bosnu, Srbiju, Bugarsku i Rumeliju 1530, prijevod Đorđa Pejanovića, Sarajevo, 1950. Hamdija Kreševljaković: „Kamengrad“, Naše starine, VI, 1959, str. 21–34. Hazim Šabanović: „Natpisi na nadgrobnim spomenicima Malkoč-bega i njegovog sina Džafer-bega“, Prilozi za orijentalnu filologiju i istoriju jugoslovenskih naroda pod turskom vladavinom, II, str. 249–258. Digitalna arhiva časopisa broj vodi pod godinom 1952; u starijim bibliografskim navodima pojavljuje se i 1951. Behija Zlatar: „Uloga porodice Malkoč u istoriji Bosne i Hercegovine pod turskom vlašću“, Prilozi za orijentalnu filologiju, 26, 1978, str. 105–114.

FOTOGRAFIJE I VIZUELNI IZVORI

Stećci u Lađevinama kod Rogatice. Autorica: Bojana Wiki PG, 22. april 2017. Izvor: Wikimedia Commons, „Stećci u Lađevinama 01.jpg“. Licenca: Creative Commons Attribution-ShareAlike 4.0 International (CC BY-SA 4.0). Korištena verzija ima izmijenjen kadar i veličinu u odnosu na izvornik. Fotografija služi kao ilustracija bosanske kulturne baštine; ne prikazuje mjesto susreta kod Kamengrada niti grob Malkoč-bega.