5. novembar 2026
NA KUTIJI PIŠE „DRAVA“
Pjesma je prešla iz jednog glasa u drugi i vratila se duža za nekoliko hiljada stihova. Pjevač koji ju je prvi otpjevao prepoznao je priču, ali je u njoj čuo i mnogo toga što sam nije kazao.

TRAGOVIMA BOSANSKE RIJEČI
PJESMA PRED DRUGIM PJEVAČEM
U Bijelom Polju, u augustu 1935. godine, Milman Parry i njegov saradnik Nikola Vujnović bilježili su pjevanje bošnjačkih epskih pjevača. Parry, istraživač s Harvarda, među njima je tražio odgovor na pitanje koje ga je zaokupljalo dok je proučavao Homera: kako nastaju i prenose se duge pjesme u svijetu usmenog kazivanja?
U jednom takvom postupku Avdo Međedović slušao je drugog pjevača kako izvodi pjesmu koju ranije nije poznavao, a zatim ju je sam otpjevao.
Pjevao je Mumin Vlahovljak. Njegov Bećiragić Meho imao je 2.294 stiha. Kad je Avdo preuzeo pjesmu, ona je narasla na više od 6.300. Mumin je potom slušao njega. Tako su istraživači dobili dvije izvedbe i priliku da čuju šta jedan pjevač misli o drugome.
KAKO PJESMA NARASTE
Avdo je vladao jezikom epske pjesme: ustaljenim izrazima, prizorima i načinima da uvede junaka, razvije razgovor ili zadrži slušaoca pred nekim događajem. Slušajući Mumina, prihvatio je novu priču, a zatim je oblikovao vlastitim pjevačkim umijećem. U takvoj tradiciji naslijeđena građa i lični dar pjevača djelovali su zajedno.
Razlika od nekoliko hiljada stihova otvara pitanje šta pjevač preuzima, a šta unosi u pjesmu dok je izvodi. Mumin je o tome imao vlastiti sud.
U razgovoru s Vujnovićem Mumin se prisjetio kako ga je Parry pitao za Avdovo pjevanje. „Pjeva fino, kiti“, odgovorio mu je. Kad ga je Parry upitao kako kiti, Mumin je posegnuo za poređenjem:
„Evo ova kutija cigara. U njojzi Drava.“
Zatim je spomenuo Zetu, Vardar i Drinu — druge marke koje bi se mogle pomiješati u istoj kutiji. Na njoj bi i dalje ostalo jedno ime. Mumin je tim poređenjem opisao kako je, po njegovu sudu, Avdo u jednu pjesmu unosio građu iz drugih pjesama.
SAČUVAN I RAZGOVOR
Uz pjesmu je ostao sačuvan i sud drugog pjevača o njoj. Mumin je slušao, prepoznavao naslijeđenu priču i odmjeravao ono što joj je Avdo dodavao.
Parryjeva zbirka danas čuva pjesme, zapise po diktatu i razgovore s pjevačima. Glas se bilježio na aluminijske ploče, pa je uz epsku priču mogao ostati i govor kojim su njeni nosioci objašnjavali svoj zanat.
Pred istraživačima zainteresiranim za Homera, o granicama jedne pjesme Mumin je govorio preko kutije „Drave“.
IZVORI I TRAGOVI ZA DALJE ČITANJE
Zlatan Čolaković, Pjevač iznad priča (Homer, Međedović i tradicijska epika), Latina et Graeca, nova serija, br. 13. Rad donosi transkript razgovora s Muminom Vlahovljakom i oznake izvornog arhivskog zapisa: Parryjev tekst 12472, ploče 7109–7124, 10. august 1935. John Miles Foley, The Theory of Oral Composition — o Parryjevim istraživanjima, Avdu Međedoviću i stvaranju pjesme u izvedbi. Milman Parry Collection of Oral Literature, Harvard University — zbirka snimaka, rukopisa i razgovora s pjevačima.
FOTOGRAFIJE I VIZUELNI IZVORI
Avdo Međedović s guslama, Bijelo Polje, 1935. Fotografija: Milman Parry. Izvor: Almanah, br. 25–26, str. 294.
