8. novembar 2026

NA KAHVU, A PIJU ČAJ

U Halilbejliju kod Izmira na zidu je naslikan mostarski Stari most. Pred njim se ljudi okupljaju na kahvi, a uglavnom piju čaj.

NA KAHVU, A PIJU ČAJ

TRAGOVIMA BOSANSKE RIJEČI

MOST NA ZIDU

Nekoliko sam godina odlazio u Halilbejli, u posjetu Mustafi Celepu, kojeg u selu zovu Mujo. Sa mnom je govorio bosanski. Tako su govorili i stariji mještani koje sam susretao.

U središtu sela, na mjestu gdje se predveče okupljaju, naslikan je Stari most s okolnim kućama. Slika se proteže desetak metara duž zida. Ispred nje su stolovi i stolice.

Na drugom dijelu zida stoji natpis na turskom i bosanskom. Bosanski glasi: „Izbjeglice su sveto sjećanje na našu izgubljenu zemlju.“

Fotografisao sam i most i natpis. Iz tih posjeta ponio sam i riječ kahva. Njome se nazivalo okupljanje i onda kada bi se za stolovima pio čaj.

MUJINE KNJIGE

Mujo mi je pokazao stare knjige u kojima su vođeni podaci o stanovnicima sela. Listao sam ih i fotografisao nekoliko stranica.

U razgovoru koji smo vodili godinama poslije tih posjeta objasnio mi je da je taj posao obavljao od 1970. do 1993. godine. Upisivao je djecu i podatke slao nadležnom uredu u okrugu. U razgovoru na bosanskom za taj je ured upotrebljavao riječ opština.

Bio je seoski pisar. Bilježio je rođenja djece i promjene u porodicama. U knjigama su ostajala njihova imena, imena roditelja i podaci po kojima se moglo pratiti ko je kome rod.

Prema Mujinom kazivanju, u seoskim evidencijama sačuvala su se i prezimena koja su porodice donijele iz Bosne i Hercegovine. Većina porodica u službenoj je upotrebi nosila turska prezimena, a stara su ostala u pamćenju i zapisima o porijeklu.

Kada je prestao obavljati taj posao, knjige je sačuvao.

DVA PREZIMENA

Uz službeno prezime Mujo pamti i bosansko prezime svoje porodice. Pamti i stara prezimena drugih porodica te mjesta iz kojih su, prema porodičnim kazivanjima, došli njihovi preci.

Turski Zakon o prezimenima donesen je 1934. godine. Za pojedine porodice u Halilbejliju Mujo još zna povezati službeno prezime s onim po kojem su ih poznavali u selu.

Njegov rad na čuvanju evidencija zabilježen je i u reportaži novinarke Saadet Erciyas iz 2024. godine. U njoj govori o želji da dokumente i fotografije predstavi u Kući Bošnjaka i pomogne onima koji žele istraživati prošlost.

JEZIK IZ KUĆE

O dolasku svojih predaka Mujo priča onako kako se u porodici pamtilo: o putovanju morem, brodovima i traženju mjesta za život. Te priče pripadaju porodičnom predanju. Njihove godine i putanje treba tek porediti sa sačuvanim dokumentima.

Bosanski kojim smo razgovarali slušao sam tokom svojih posjeta.

NA KAHVU, A PIJU ČAJ — fotografija u tekstu

O govoru u tom istom selu ostavio je zapis i Alija Nametak. U tekstu „Jezik Bošnjaka iseljenika u Turskoj“ spominje boravak u Halilbejliju 1965. godine i bilježi da su selo zvali Begluk. Jedan Trebinjac, čija je žena bila Turkinja, rekao mu je: „Ja ženu pitam turski, a ona mi odgovara bosanjski.“ Nametak potom opisuje društvo pred kafanom, u koje se uključio i čovjek porijeklom s Krete, govoreći bosanski.

Mujo se brine koliko će mlađi govoriti bosanski. U razgovoru spominje starije, koji ga govore tečno, i omladinu koja se sve više služi turskim. Sličnu brigu iznio je i u reportaži iz 2024. godine. Djeca razumiju bosanski, ali ga teže govore, a za nastavu je teško pronaći učitelja koji bi mogao ostati.

U selu postoje udruženje koje nosi ime Bosne i Hercegovine i Kuća Bošnjaka. Na školi je ispisano ime Alije Izetbegovića.

S Mujom sam o svemu tome razgovarao na bosanskom.

ŠTA JE OSTALO ZAPISANO

Dok tražim fotografije nastale tokom svojih posjeta, ponovo nailazim na stolove pred naslikanim mostom, natpise i jednu otvorenu stranicu seoske knjige.

Fotografija ne može prenijeti sve što mi je Mujo tada objašnjavao. Za pojedina imena morat ću ga ponovo pitati.

Pamtim kako je preda mnom otvarao knjige i objašnjavao ko je iz koje porodice. U Halilbejli sam dolazio čovjeku s kojim sam mogao govoriti svojim jezikom.

Predveče se pred mostom naslikanim na zidu okuplja društvo. Idu na kahvu.

U čašama je čaj.

IZVORI I TRAGOVI ZA DALJE ČITANJE

Lična sjećanja Azira Šabića na posjete Mustafi Celepu u Halilbejliju i fotografije iz njegovog arhiva.

Razgovor Azira Šabića s Mustafom Celepom, 23. oktobra 2026; podaci preneseni prema bilješkama razgovora.

Saadet Erciyas: „Halilbeyli’deki Boşnak Evi bağışlarınızı bekliyor“, Kent Yaşam, 5. august 2024.

Alija Nametak: „Jezik Bošnjaka iseljenika u Turskoj (Nacrt za studiju)“. Korištena fotografija reprodukcije članka pod naslovom „O jeziku Bošnjaka“, koju je dostavio Mustafa Celep. U članku je zabilježena posjeta Halilbejliju 1965. godine. Publikacija, godina izdanja i broj stranice reprodukcije, kao i podaci o izvornom objavljivanju, još nisu utvrđeni.

Zakon o prezimenima, broj 2525, donesen 21. juna 1934; službeni pregled propisa turske Uprave za stanovništvo i državljanstvo.

FOTOGRAFIJE

Mural Starog mosta, natpis, škola, udruženje, Kuća Bošnjaka i stranica evidencije u Halilbejliju — arhiv Azira Šabića.