KNJIGA PRIJE KORICA

TRAGOVIMA BOSANSKE RIJEČI

PISMO

Na vrhu lista stoji jednostavno:

„Dragi druže Meša,“

Ispod nekoliko redova ispisanih rukom. Na dnu datum:

Tuzla, 14. III 1970.

Potpis: Derviš Sušić.

Nema tu književne proze ni velike rečenice namijenjene budućim čitaocima. Sušić piše čovjeku kojem je već dao svoj novi rukopis. Iz pisma se vidi da čeka njegovu recenziju i, još važnije, želi razgovor o romanu.

Riječ je o „Uhodama“.

Tada to još nije knjiga.

Treba je pročitati, pretresti, možda skratiti, očistiti, stegnuti.

I zato je na stolu drugog pisca.

PRVI ČITALAC

Ono što pismo samo nagovještava potvrđuju i kasniji zapisi. Narodna i univerzitetska biblioteka „Derviš Sušić“ u Tuzli bilježi da je, nakon što su „Uhode“ završene, Meša Selimović bio prvi čitalac rukopisa i da je prihvatio napisati recenziju i preporuku za štampanje.

Godinu poslije rukopis je postao knjiga. Bibliografski zapisi navode prvo izdanje „Uhoda“ u Sarajevu 1971. godine.

Između ta dva trenutka — rukopisa i knjige — stoji nešto što obično ne vidimo.

Prvi čitalac.

Ne bilo koji.

Drugi pisac.

RAZGOVOR O TEKSTU

Kasnije je Sušić o Selimoviću govorio bez pretjerivanja i bez stvaranja mita od njihova odnosa. Rekao je da je od Meše mnogo naučio o književnom zanatu, ali i da je prihvatao samo ono što mu je pomagalo da ide svojim putem. Selimović mu je bio recenzent nekoliko knjiga, a zajedno su provodili sate razgovarajući o Sušićevim tekstovima.

Upravo tu je možda najvažniji trag ovog pisma.

Ne u tome da je jedan veliki pisac drugome dao dozvolu da bude pisac.

Niti da je Selimović pisao umjesto Sušića.

Sušić je već imao svoj rukopis, svoj jezik i svoj put. Ali prije nego što ga pošalje među čitaoce, želio je razgovor s čovjekom čijem je književnom sudu vjerovao.

To je ona faza nastanka knjige koja gotovo uvijek nestane.

Čitalac dobije korice.

Ne vidi zgužvani papir.

Ne vidi rukopis na tuđem stolu.

Ne vidi rečenicu nad kojom su dva pisca možda dugo zastala.

ZGUŽVANI PAPIRI

Postoji još jedan mali trag iz vremena nastanka „Uhoda“.

U zapisima tuzlanske biblioteke sačuvano je sjećanje da je Sušić dugo ostajao u Biblioteci, a da bi ujutro u njegovoj kancelariji znala osvanuti gomila zgužvanih papira. Ponovo bi ih razmotavao, prepravljao i prekucavao.

To je gotovo suprotna slika od one koju ostavlja gotova knjiga.

Knjiga na polici djeluje konačno.

Rukopis nije takav.

Baca se, vraća, precrtava, ponovo uzima u ruke.

A onda, u jednom trenutku, izlazi iz piščeve sobe i prelazi u ruke prvog čitaoca.

U slučaju „Uhoda“, taj čitalac bio je Meša Selimović.

DVA PISCA

Te 1970. godine Selimović je već bio autor „Derviša i smrti“, romana koji mu je donio velika književna priznanja, a iste godine objavljena je i „Tvrđava“.

Sušić mu, međutim, ne daje rukopis kao početnik učitelju.

I sam iza sebe već ima knjige, novinarski i književni rad, ratno iskustvo i godine pisanja o Bosni i ljudima u njoj.

Sam je njihov odnos možda najbolje odredio: od Meše je mnogo naučio, ali je prihvatao samo ono što mu je pomagalo da ide svojim putem.

Možda zato pisac i daje rukopis drugom piscu.

Ne da ovaj drugi napiše njegovu knjigu.

Nego da mu pomogne da jasnije vidi onu koju je već napisao.

PRIJE KORICA

Danas „Uhode“ stoje u bibliografijama pod 1971. godinom.

Postoje izdanja, književne kritike i naknadna tumačenja.

Ali jedan list papira vraća knjigu korak unazad.

U vrijeme kada još nije imala korice.

Kada je bila tekst koji se još prepravlja i o kojem se još želi razgovarati.

Na vrhu tog lista i dalje stoji:

„Dragi druže Meša,“

Nekoliko redova niže Sušić pita za recenziju i razgovor o romanu.

Ono što će godinu poslije stajati na policama tada je još bilo negdje između njegovog stola i stola drugog pisca.

Još bez korica.

Još otvoreno.

Na dnu lista ostao je datum:

Tuzla, 14. III 1970.

I potpis:

Derviš Sušić.

IZVORI I TRAGOVI ZA DALJE ČITANJE

Narodna i univerzitetska biblioteka „Derviš Sušić“ Tuzla — zapisi o nastanku romana „Uhode“, Meši Selimoviću kao prvom čitaocu rukopisa, zgužvanim papirima iz Sušićeve kancelarije i Sušićevom svjedočenju o njihovim razgovorima.

Tuzlarije — zapis o pismu Derviša Sušića Meši Selimoviću od 14. marta 1970. godine, molbi da završi recenziju „Uhoda“ i primi ga na razgovor o romanu.

Narodna i univerzitetska biblioteka „Derviš Sušić“ Tuzla — bibliografski podaci o Dervišu Sušiću i prvom izdanju romana „Uhode“, Svjetlost, Sarajevo, 1971.

FOTOGRAFIJE I VIZUELNI IZVORI

Pismo Derviša Sušića Meši Selimoviću, Tuzla, 14. mart 1970. — fotografisano u Narodnoj i univerzitetskoj biblioteci „Derviš Sušić“ Tuzla, iz lične arhive autora.