KAD KNJIGE OSTANU

TRAGOVIMA BOSANSKE RIJEČI

PEČAT - Na unutrašnjoj strani jedne knjige ostao je ljubičasti pečat.

KUĆNA BIBLIOTEKA MEHMEDOVIĆ RAME

Ispod još nekoliko redova, a među njima dvije riječi koje danas možda najviše govore:

muhadžira 1992. god.

Knjiga je danas ponovo u kući. Oko nje police pune starih i novijih izdanja, uvezana godišta Preporoda, vjerske knjige, historija, književnost. Porodica kaže da biblioteka broji više od hiljadu jedinica. Na mnogima isti pečat.

Ali kada ga je Ramo Mehmedović počeo stavljati na knjige, njegova kućna biblioteka nije imala kuću.

Bio je muhadžir.

Godina je bila 1992.

ISPOD STEPENICA

Knjige je skupljao mnogo prije rata. U kući je imao posebnu prostoriju za njih. Pred odlazak iz Capardi pokušao je sačuvati ono što je godinama donosio i slagao.

Sin priča da je knjige sklonio ispod stepenica vikendice, zatvorio prostor i zazidao ga.

Porodica je otišla.

Kada su se, osam godina kasnije, vratili, prostor je bio otvoren. Knjige više nisu bile unutra. Ležale su napolju, na velikoj gomili. Kiša, snijeg i vlaga učinili su svoje. Prema sinovom sjećanju, nijedna se nije mogla spasiti.

To je bila prva biblioteka.

Druga, međutim, nije počela poslije povratka.

Počela je još 1992.

Ramo je kao izbjeglica ponovo kupovao knjige. Dobijao ih je od kolega, a kada bi neki od njih preselio, dešavalo se da mu njihova djeca poklone knjige, znajući da će kod njega imati mjesto.

Na njih je stavljao svoj pečat.

Kućna biblioteka.

Čovjek koji je ostao bez svoje kuće nije čekao da mu se kuća vrati da bi ponovo počeo praviti biblioteku.

Skupljao je i Preporod. Ako bi mu nedostajao neki broj, tražio ga je kod kolega, dopunjavao godište i potom ga uvezivao. Danas ta godišta stoje na policama jedno uz drugo.

Nije knjige samo skupljao.

Čitao ih je.

I vraćao im se.

ZABORAVIO SAM

Sin ga je jednom zatekao kako ponovo čita knjigu koju je već pročitao.

Začudio se.

Zašto opet istu?

Ramo mu je, kako pamti, odgovorio:

— Zaboravio sam, pa zato čitam ponovo.

O čovjekovom odnosu prema knjizi možda se i ne mora mnogo više kazati.

Ramo Mehmedović rođen je 1928. godine u Nezuku. Završio je Podrinjsku medresu u Zvorniku, imamio u Kobilićima, a najveći dio službe proveo je u Capardama, gdje je i penzionisan.

Ni penzija nije sasvim završila njegov imamski posao.

Tokom ratnih godina, među muhadžirima na tuzlanskom području, uključio se u organiziranje vjerskog života u Siminom Hanu. Izvori bilježe da je držao vjersku pouku i predvodio namaze u vrijeme kada su se ljudi još okupljali po privatnim kućama. Porodica pamti da je to radio kao penzioner, bez naknade.

POKVARENA VAGA

Od oca sinu nisu ostale samo knjige.

Ostale su i poneke rečenice.

Jednom su Ramu pozvali na mevlud. Nakon obreda domaćin mu je dao pedeset njemačkih maraka. Uobičajena nepisana naknada bila je manja i Ramo mu je rekao da je dao previše.

Čovjek je iz njegove ruke uzeo dvadeset maraka i, kako sin pamti, rekao:

— Hodi, ovo je s halalom.

Ramo je kasnije sinu prepričao taj događaj i završio ga jednom rečenicom:

— Vidiš, i pošten čovjek na pokvarenoj vagi krade.

Nije je morao dodatno objašnjavati.

Kao ni onu o ponovnom čitanju knjige.

SOBA Pred kraj života Ramo je sinovima govorio da bi volio da se neko od njih pobrine za biblioteku.

Nije to bilo malo što je ostajalo.

Više od hiljadu knjiga i drugih jedinica. Uvezana godišta Preporoda. Knjige koje je kupovao. One koje je dobijao. Knjige njegovih kolega koje su, nakon njihove smrti, stizale u njegove ruke. I knjige kojima se vraćao zato što je nešto iz njih zaboravio.

Ramo Mehmedović umro je 7. maja 2021. godine, prema podatku porodice.

Knjige su ostale.

Njegov sin danas ponekad otvori vrata biblioteke.

Ne zadržava se dugo.

Kaže da mu nije drago ni ulaziti u tu sobu. Na policama prepoznaje ono što je otac godinama donosio, slagao, čitao i čuvao. Svaka polica vraća ga čovjeku kojeg više nema. Zato pitanje šta će biti s bibliotekom još nije samo pitanje o knjigama.

Na jednoj od njih i dalje stoji ljubičasti pečat:

KUĆNA BIBLIOTEKA MEHMEDOVIĆ RAME

I ispod njega:

muhadžira 1992. god.

Tada Ramo nije imao svoju kuću.

Danas kuća postoji.

U njoj je i biblioteka.

Samo Rame nema.

IZVORI I TRAGOVI ZA DALJE ČITANJE

Podaci o rođenju, školovanju i imamskoj službi Rame ef. Mehmedovića — Medžlis Islamske zajednice Kalesija.

O njegovom životu, ratnom izbjeglištvu i povratku u Caparde — reportaža objavljena 2019. godine.

O doprinosu organiziranju vjerskog života među muhadžirima u Siminom Hanu — zapis o nastanku džemata Simin Han i Gornji Čaklovići–Vasići.

Priče o prvoj i drugoj biblioteci, ponovnom čitanju, mevludu i posljednjoj želji vezanoj za biblioteku — sjećanje sina Rame Mehmedovića, zabilježeno u razgovoru s autorom.

FOTOGRAFIJE I VIZUELNI IZVORI

Kućna biblioteka Rame Mehmedovića u Capardama — fotografija iz lične arhive autora.

Privatni pečat Rame Mehmedovića na knjizi iz njegove druge biblioteke — fotografija iz lične arhive autora.