Hadži Lojo — čovjek koji je postao veći od vlastite biografije

Tragovima bosanske riječi

Ponekad čovjeku historija ne sačuva ime koje je dobio rođenjem.

Sačuva mu nadimak.

Salih Vilajetović danas je mnogo manje poznat nego Hadži Lojo. Pod tim imenom ušao je u historijske knjige, novinske izvještaje, pjesme i predanja. Za jedne je bio junak, za druge razbojnik i fanatik, a za ljude koji su ga slijedili — vođa.

Između svih tih slika ostao je čovjek kojeg je danas teško vidjeti bez onoga što je poslije o njemu napisano.

SARAJLIJA PRIJE BUNE

Rođen je u Sarajevu 1834. godine. Izvori ga opisuju kao hafiza, imama, muallima i vjeroučitelja, ali njegov život nije tekao samo među knjigama i džamijskim zidovima.

Bio je prijeke naravi i mnogo prije 1878. dolazio u sukob s osmanskim vlastima i reformama koje su mijenjale dotadašnji poredak u Bosni. Zbog pojedinih sukoba bio je protjerivan iz Sarajeva, a strani konzularni izvještaji nisu ga štedjeli: u njima se pojavljuje kao nemiran, nasilan i opasan čovjek.

Ali ni ta slika nije potpuna.

Isti izvori bilježe trenutke u kojima je štitio ljude koji nisu pripadali njegovoj vjeri, pa se među njima spominje i fra Grga Martić.

Hadži Lojo jednostavno nije stao u jednu riječ.

GODINA U KOJOJ JE BOSNA MIJENJALA CARSTVO

Godine 1878. o sudbini Bosne odlučivalo se daleko od Bosne.

Berlinski kongres dao je Austro-Ugarskoj pravo da okupira Bosnu i Hercegovinu. Za ljude koji su ovdje živjeli diplomatska formulacija značila je nešto mnogo jednostavnije:

dolazi druga vojska.

Sarajevo je ključalo. Sastajali su se uglednici, ulema i ljudi iz čaršije, govorilo se o otporu, stvarali su se odbori, dok je osmanska vlast sve manje kontrolisala događaje.

Važno je, međutim, ne prepustiti priču legendi.

Hadži Lojo nije sam stvorio pokret otpora. Među njegovim najvažnijim ljudima bili su Muhamed Hadžijamaković, hafiz Abdulah Kaukčija i drugi sarajevski prvaci. Hadži Lojo u početku nije pripadao ni krugu uglednika koji su pokušavali politički djelovati protiv okupacije.

Ali imao je nešto što mnogi od njih nisu imali.

Ulicu.

KADA JE ULICA DOBILA VOĐU

Hadži Lojin utjecaj rastao je brzo. Čak su i strani konzuli, koji o njemu nisu imali dobro mišljenje, morali bilježiti njegovu sve veću popularnost. U jednom trenutku narod ga je počeo nazivati svojim zapovjednikom.

Osmanske vlasti, koje su ga ranije progonile, morale su promijeniti odnos prema njemu. Priman je kod visokih predstavnika vlasti, a raniji prijestupi su mu oprošteni.

Kada su austrougarske trupe 29. jula 1878. prešle granicu, u Sarajevu su otvoreni zatvori. Hadži Lojo učestvovao je u oslobađanju zatvorenika, a Kreševljaković bilježi prizore u kojima su mu oslobođeni ljudi prilazili i klicali.

Čovjek kojeg je vlast nekada pokušavala uhvatiti postao je čovjek s kojim je morala računati.

Tu negdje Salih Vilajetović počinje nestajati iza Hadži Loje.

VOĐA, ALI NE JEDINI

Kasnije pamćenje često ga je izdvojilo kao gotovo jedinog vođu otpora.

Historija je složenija.

Hadži Lojo jeste bio jedan od najutjecajnijih ljudi pokreta. Savremeni izvori stavljaju ga među glavne pokretače otpora, a njegov utjecaj na sarajevsku čaršiju i obične ljude teško je osporiti.

Ali on nije bio jedini vojni vođa, niti je otpor zavisio samo od njega. Na različitim područjima djelovali su drugi ljudi, a borbe su vodili zapovjednici čija su imena u narodnom pamćenju ostala manje poznata.

Hadži Lojina najveća snaga bila je drugačija.

Znao je pokrenuti ljude.

Imao je autoritet koji se nije dobijao dekretom.

Istovremeno, upravo tu dolazimo do dijela njegove biografije koji se ne može izbaciti samo zato što kvari sliku narodnog junaka. Savremeni izvori optužuju njega i njegove ljude i za pljačke i nasilje, zbog čega se dio ljudi unutar samog pokreta okretao protiv njega.

Ako to prešutimo, ne pišemo o čovjeku.

Pišemo spomenik.

RANA PRIJE POSLJEDNJE BITKE

Kada se austrougarska vojska približavala Sarajevu, Hadži Lojo više nije bio u stanju učestvovati u završnoj borbi za grad.

Bio je ranjen u nogu.

Prema jednom često prenošenom izvještaju, puška koju je držao slučajno je opalila. Ono što je izvjesnije jeste da je Sarajevo napustio prije konačne bitke 19. augusta 1878.

U tome postoji gotovo paradoks.

Čovjek po kojem će narod dugo pamtiti otpor nije učestvovao u posljednjoj velikoj bici za Sarajevo.

Ali legende ne nastaju uvijek tamo gdje se ispali posljednji metak.

BJEKSTVO I ZATVOR

Nakon pada Sarajeva Hadži Lojo se, ranjen, skrivao po istočnoj Bosni. Austrougarske vlasti tragale su za njim sve dok početkom oktobra 1878. nije pronađen i uhapšen u okolini Rogatice.

Doveden je u Sarajevo, a ranjena noga nije se mogla spasiti. Amputirana je.

Slijedilo je suđenje. Smrtna kazna nije izvršena, a Hadži Lojo je upućen na višegodišnju robiju u Terezin, daleko od Sarajeva i ljudi među kojima je njegovo ime već počinjalo prelaziti iz historije u priču.

I upravo iz zatvora ostao je jedan od najzanimljivijih dokumenata o njemu.

PISMO IZ TEREZINA

Trećeg aprila 1881. godine Hadži Lojo piše kući.

Nema u tom pismu velikih političkih riječi. Ne piše o Berlinskom kongresu, generalima ni o ustanku po kojem će ga pamtiti.

Raspituje se za porodicu, pozdravlja oca, brata, sestre i djecu.

I ostavlja molbu:

„Podučite moju djecu Kur'anu, Bog vam se smilovao.“

Na kraju se potpisuje:

Hadži hafiz Lojo, 47 godina.

Nekoliko redova iz zatvora čovjeka iza legende približe možda više nego desetine izvještaja o pobuni.

Odjednom više nije vođa mase, neprijatelj carstva ni junak pjesme.

Samo otac koji misli na djecu.

ČOVJEK IZ PJESME

Narod, međutim, nije čekao historičare.

Hadži Lojo ušao je u pjesmu. Hamdija Kreševljaković zabilježio je stih koji počinje riječima:

„Hadži Lojo niz Kovače sađe...“

U pjesmi više nema konzularnih procjena, političkih kalkulacija ni pitanja ko je kome šta učinio.

Ostaje junak.

S druge strane, evropska štampa stvarala je vlastitu sliku. Na ilustracijama se pojavljuje kao opasni bosanski pobunjenik koji podiže masu ili kao poraženi zarobljenik pod bajonetima.

Narodna pjesma i imperijalna štampa nisu ga gledale istim očima.

Ali obje su činile nešto slično.

Pretvarale su čovjeka u simbol.

POVRATKA U SARAJEVO NIJE BILO

Nakon izlaska iz zatvora Hadži Loji nije dopušten povratak u Bosnu. Mogao je izabrati drugo mjesto za život.

Izabrao je Meku.

Tamo mu se pridružila porodica i tamo je 1887. godine završio život.

Čovjek čije je ime postalo neraskidivo vezano za Sarajevo umro je daleko od njega.

Ostali su pjesma, crteži iz evropskih novina, konzularni izvještaji, priče o otporu 1878. i nekoliko redova iz zatvora.

Dovoljno da se od jednog života napravi više različitih Hadži Loja.

IZMEĐU JUNAKA I RAZBOJNIKA

Možda ga upravo zato nije moguće razumjeti ako izaberemo samo jednu sliku.

Ako uzmemo samo narodnu pjesmu, dobit ćemo junaka bez slabosti.

Ako uzmemo samo izvještaje njegovih protivnika, dobit ćemo nasilnika bez razloga.

Stvarni čovjek bio je složeniji.

Buntovan i prijek. Sposoban da povede masu, ali i da prijeđe granicu koju ne možemo opravdati samo zato što se borio protiv okupacije. Čovjek kojeg su vlasti progonile, a onda s njim pregovarale. Čovjek kojem se pripisuju nasilje i pljačke, ali kojeg isti izvori bilježe i kada štiti druge.

Nije bio jedini vođa otpora 1878.

Ali je postao njegovo najpoznatije lice.

Možda historija ne pamti uvijek onoga ko je imao najviši položaj niti onoga ko je vodio najveću bitku.

Ponekad pamti onoga čije je ime narod najlakše pretvorio u priču.

Salih Vilajetović umro je u Meki.

Hadži Lojo nikada nije sasvim napustio Sarajevo.

Ostao je u pjesmi, u pričama i u Kovačima.

Negdje između čovjeka koji je za života izazivao strah i poštovanje i junaka kojeg je poslije stvorilo pamćenje.

Vrijedi krenuti njihovim tragovima.

Tragovima bosanske riječi.

IZVORI I TRAGOVI ZA DALJE ČITANJE

Hamdija Kreševljaković — Sarajevo u doba okupacije Bosne 1878.

Edin Radušić — Britanci i Hadži Lojo: Funkcija Hadži Loje u britanskoj politici dokazivanja tolerancije u Bosni

Hamdija Kapidžić — Sarajevo u avgustu 1878. godine

Mihovil Mandić — Povijest okupacije Bosne i Hercegovine 1878.

Aladin Husić — Hadži Lojin vasijet iz Terezijenštata

Britanska konzularna građa za Bosnu, Foreign Office, 1878.

ILUSTRACIJE

Naslovna ilustracija: umjetnička interpretacija lika Hadži Loje, izrađena za Hižu dobrog zbora.

Umjetnička interpretacija Hadži Loje pred okupljenima u Sarajevu, izrađena za rubriku „Tragovima bosanske riječi“, Hiža dobrog zbora.