1. oktobar 2026
GRKINJA — BRDO KOJE JE SAČUVALO PRIČU
Čovjek je nestao, grob je nestao pod vodom, a riječ je ostala u toponimu. Iznad Drinjače uzdiže se veliko brdo koje ljudi odavno zovu Grkinja. Ime je ostalo. Ko ga je prvi izgovorio i kada, danas vjerovatno niko ne može sa sigurnošću reći. Ali uz njega je među ljudima živjela i priča. Priča o čovjeku kojeg nisu zapamtili po imenu. Zapamtili su ga jednostavno kao — Grka.
Tragovima bosanske riječi
PRIČA HOĐE MEHE
Priču o Grku i Grkinji čuo sam prije mnogo godina od Mehe Bečića iz Jošanice, čovjeka kojeg su ljudi zvali Hođa Meho.
Meho nije završio medresu niti je, u vremenu kojeg se sjećam, bio zvanični imam. Vjersko znanje stekao je od svoga oca Omera Bečića, nekadašnjeg imama i muallima u Jošanici. Meho je umro 2012. godine.
Od koga je on čuo priču o Grkinji, danas ne znam.
Zato je zapisujem onako kako sam je od njega zapamtio.
Prema njegovom kazivanju, na Grkinji je nekada živio čovjek kojeg su ljudi zvali Grkom. Sa sobom je imao porodicu, poslugu i mnogo stoke.
A stoke je s vremenom bilo sve više.
KADA STOKA POČNE UZIMATI ZEMLJU
Grkovo bogatstvo, pričao je Meho, raslo je upravo kroz stoku.
Kako su se stada množila, trebalo je sve više pašnjaka. Tako se prostor kojim je raspolagao polako širio i na zemlju koja je pripadala jednom begu iz Glodi.
Predanje ga pamti kao Hamza-bega.
Dokle god se radilo o paši i zemlji, beg je to, prema priči, podnosio. Ali onda je Grk zauzeo dva mjesta bez kojih se tadašnji život teško mogao zamisliti.
Točilo i močilo.
Na točilu se stoka pojila.
U močilu se potapala konoplja prije prerade.
Tada spor više nije bio samo pitanje nečije livade.
Bio je pitanje vode, stoke i svakodnevnog života.
I beg i Grk su se posvađali.
PUT PREMA SREBRENICI
Prema priči Hođe Mehe, spor je završio pred sudom u Srebrenici.
Danas taj detalj vrijedi posebno zabilježiti.
Područje Kamenice i Glodi historijski je pripadalo prostoru vezanom za Srebrenički kadiluk. Zato odlazak pred sud u Srebrenicu nije nelogičan detalj predanja.
Ne znamo kada se proces dogodio. Ne znamo ni postoji li negdje među neistraženim sidžilima zapis tog spora.
Predanje pamti samo ishod.
Sud je presudio u korist bega. Ali Grk se, prema predanju, s presudom nije pomirio. Zatražio je da spor između njih dvojice riješe — dvobojem.
MEJDAN U POLJU
Meho je pričao da se dvoboj odigrao u polju kod Kostijereva ili na području Drinjače.
Tamo su se sastali Grk i beg.
Predanje kaže da je beg pobijedio.
Grk je poginuo i ondje je ukopan.
Ne znamo danas gdje je tačno bio njegov grob. Ne postoji ni nišan ni kamen za koji bismo mogli reći da mu je pripadao.
Ali priča o njegovom grobu nije završila zemljom.
Završila je vodom.
Sredinom pedesetih godina XX stoljeća, stvaranjem akumulacije za Hidroelektranu Zvornik, veliki dio zemljišta uz Drinu i Drinjaču našao se pod vodom. Ako je grob bio tamo gdje ga je predanje smještalo, nestao je zajedno s poljem.
KOLONA KOJU SU LJUDI MJERILI KILOMETRIMA
Najneobičniji dio priče tek slijedi.
Kada je vijest o Grkovoj smrti stigla na Grkinju, njegova porodica i posluga, prema Mehinom kazivanju, nisu ostali.
Pokupili su stvari.
Okupili stoku.
I krenuli iz Bosne.
Kuda su otišli, priča ne govori.
Ali ljudi su zapamtili koliko je stoke bilo.
Nisu je zapamtili brojem.
Zapamtili su je razdaljinom.
Govorilo se da je čelo kolone već bilo stiglo do Diviča dok su posljednje životinje još izlazile iz Grkinje.
Možda nijedna kolona nikada nije zaista ispunila svih tih petnaestak kilometara puta.
Ali usmeno predanje često ne mjeri bogatstvo brojem grla.
Mjeri ga slikom.
A slika koja je ostala bila je toliko velika da su joj za mjeru bila potrebna dva mjesta.
Grkinja i Divič.
KO JE BIO GRK?
Na to pitanje zasad nemamo odgovor.
Moguće je da je zaista bio Grk. Ali naziv „Grk“ u starijim balkanskim sredinama nije uvijek morao označavati precizno etničko porijeklo. Mogao je upućivati i na širi krug ljudi povezanih s grčkim jezikom, pravoslavljem ili trgovačkim zajednicama. Za ovog čovjeka nemamo dokaz.
Mnogo prije vremena u koje bi ova priča mogla pripadati, u Srebrenici su već dokumentovani grčki trgovci, što barem pokazuje da prisustvo ljudi koje izvori nazivaju Grcima u srednjem Podrinju nije nepoznata pojava.
Ko je bio čovjek sa Grkinje, ipak ostaje otvoreno.
A HAMZA-BEG?
Ni njegovo ime još ne možemo potvrditi dokumentom.
Ali ovdje je trag zanimljiviji.
U Glodima je duboko ukorijenjeno prezime Hamzabegović, a način njegova nastanka odgovara tvorbi od imena i titule — Hamza-beg. To još nije rodoslovni dokaz.
Još je zanimljivije da Meho Bečić nije jedini trag koji spaja Hamza-bega, Glode i Grkinju.
U jednom drugom lokalnom kazivanju, zapisanom na internetu 2013. godine, također se govori o „čuvenom Hamza-begu iz Glodi“ i ponovo ga se povezuje s Grkinjom. Sama priča je drugačija, ali ista tri imena pojavljuju se zajedno, nezavisno od kazivanja koje sam čuo od Mehe.
Možda će jednog dana rodoslovi iz Glodi ili neki stari zemljišni dokument pokazati ko je taj Hamza-beg bio.
Do tada možemo reći samo ono što je pošteno:
predanje ga pamti.
RIJEČ KOJA JE NADŽIVJELA ČOVJEKA
Od Grka iz ove priče možda nije ostalo ništa što možemo uzeti u ruku. Ne znamo njegovo ime. Ne znamo kada je došao. Ne znamo kuda je otišla njegova porodica. Ako je njegov grob zaista bio u polju uz Drinu, ni njega više nema.
Voda ga je prekrila.
Hođa Meho, čovjek od kojeg sam čuo priču, također više nije živ.
Ali brdo jeste.
I još se zove Grkinja.
IZVORI I TRAGOVI ZA DALJE ČITANJE
Usmeno predanje: Meho Bečić („Hođa Meho“) iz Jošanice kod Zvornika, rođen početkom tridesetih godina XX stoljeća, umro 2012. godine. Sin Omera Bečića, predratnog imama i muallima u Jošanici. Priču o Grku, Grkinji i Hamza-begu autor je čuo neposredno od Mehe Bečića. Nije poznato od koga je Meho primio predanje.
Dževad Tosunbegović, Bekir Omerović — Kamenica i Glodi: monografija. Rodoslovi glođanskih i kameničkih familija, BZK „Preporod“, Zvornik, 2009.
Kemal Nurkić, Dževad Tosunbegović, Bekir Omerović — „Kamenica i Glodi u defteru 1850/51. godine“, Šeherdžik, br. 7, Kalesija, 2021.
Aladin Husić — „Nastanak, razvitak i upotreba prezimena u razdoblju osmanske vlasti u Bosni i susjednim zemljama“ — za način tvorbe prezimena tipa Hamza-beg → Hamzabegović.
Aladin Husić — „O kadilucima i kadijama Zvorničkog sandžaka u XVII stoljeću“, Anali Gazi Husrev-begove biblioteke — za pripadnost Kušlata Srebreničkom kadiluku.
Nezavisni trag lokalnog predanja iz 2013. godine u kojem se zajedno spominju „Hamza-beg iz Glodi“ i Grkinja. Koristi se kao trag postojanja drugog usmenog kazivanja, ne kao dokaz historijskog događaja.
FOTOGRAFIJE I VIZUELNI IZVORI Grkinja iznad Drinjače — vlastiti arhiv.