GLAS IMAMA IZ SRPSKIH LOGORA SMRTI

Prema podacima Udruženja Ilmijje Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, u toku Agresije na Bosnu i Hercegovinu 115 je imama šehida koji su poginuli u redovima Armije RBiH ili su ubijeni od strane zločinaca kao civilne žrtve. 125 imama bilo je zatočeno u srpskim ili hrvatskim logorima. Ove logore nije preživjelo 40 naših imama. Čestiti imam džemata Divič kod Zvornika Ruvejd-ef. Jahić punih jedanaest mjeseci proveo je u srpskim logorima sa oko 200 svojih komšija i džematlija, od kojih polovina nije preživjela logorske torture.

Još dok je srbijanska agresija na Bosnu i Hercegovinu trajala, Ruvejd Jahić je zapisao svoje prvo svjedočenje o zlu kojemu je bio neposrednim svjedokom. To važno svjedočenje objavljeno je u izdanju VIGBeV. Kamp-Lindford i štampano u njemačkom gradu Bonnu davne 1996. godine.

Potreba za drugim, dopunjenim izdanjem pojavila se iz praktičnog razloga što prvo izdanje predstavlja već pravi raritet i što je aktuelnoj čitalačkoj publici skoro nemoguće doći do njega. Ali, ne samo zato. Nažalost, događaji o kojima autor piše u ovoj knjizi nisu puka historija i zabilješka o činjenicama iz prošlosti. Ni trideset godina kasnije krik žrtve za pravdom, koji je protkao tekst prvog izdanja, nije naišao na adekvatan odziv institucija i društva kojem je upućen. Upravo na ovom tragu, pozivajući se na etičku obavezu svjedoka, pojavila se potreba za metatekstualnim ispisivanjem, preko teksta prvoga izdanja, novopisanog svjedočenja i autentičnog glasa žrtve i svjedoka.

Drugo, dopunjeno i monografskim poglavljima o džematu Divič prošireno izdanje Jahićeve knjige „Od logora do slobode“ pojavilo se polovinom oktobra 2026. godine u izdanju Medžlisa IZ Zvornik.

Riječ imama Ruvejd-ef. Jahića nije na stranicama ove knjige samo puko svjedočenje. Kao intelektualac i imam, Jahić analizira događaje, iznosi vlastite dileme, ali i vlastite sigurnosti i na njima utemeljene sudove — iz njih se rađa važna podučiteljska i opominjuća poruka ove knjige za buduće generacije. Jedna epizoda sa stranica knjige na najjasniji način ukazuje na to: svjedočeći o krvavoj torturi koju je doživio u divičkoj džamiji, u kojoj su ga četnici satima teško zlostavljali, Ruvejd efendija ukazuje na simbolički bolnu činjenicu da je to doživio u posvećenom prostoru bogomolje jedne monoteističke vjere u kojoj je godinama kao vjeroučitelj, u skladu sa izvornim učenjima islama, učio djecu miru, poštenju i bratstvu među ljudima, i pita se: da li bi bošnjačku djecu trebalo učiti još ponečemu!?

Iskustvo čitanja svjedočenja o torturama nad stanovništvom Diviča u maju 1992. godine, teroru i mučenjima koje je Ruvejd efendija doživio u prostoru divičke džamije, progonu sa Diviča, zatvaranju u logor upravne zgrade Novog izvora u Zvorniku, nepojmljivoj stravi zla u Domu kulture u Čelopeku označenoj datumima Kurban-bajrama i Vidovdana 1992. godine, torturama i ropstvu u logoru Batković — čitanje je koje može biti jako traumatično za bilo kojeg čitaoca. Ako samo čitanje teksta može da prenese osjećaj traume, bola i bijesa, onda možemo samo slutiti kakvu su stvarnu traumu i bol doživjeli nevini ljudi sa Diviča kao zatočenici srpskih logora smrti.

Drugi dio knjige obuhvatio je poglavlja koja opisuju povratak prognanog bošnjačkog stanovništva na Divič, borbu za povratak autentičnog imena naseljenog mjesta Divič, lijepom poluotoku na Zvorničkom jezeru koje su tadašnje srpske vlasti opštine Zvornik, u namjeri čije motive otkriva sam čin — preimenovale u Sveti Stefan i naselile srpskim stanovništvom. Posebno poglavlje posvećeno je dugotrajnoj i u bosanskohercegovačkoj javnosti poznatoj borbi za povratak vlasničkog prava nad vakufom i haremom džamije na Diviču, na čijim temeljima je Srpska pravoslavna crkva, u namjeri koju jasno opisuje sam čin — izgradila objekat crkve.

Ruvejd-ef. Jahić je danas imam u penziji. Po njegovoj vlastitoj želji, koja zrači snažnom simbolikom, prvo predstavljanje nove knjige „Od logora do slobode“ bit će upriličeno u džamiji na Diviču u subotu, 7. novembra, poslije akšam-namaza.