Detaljna biografija
Fajko Kadrić rođen je 1965. godine u Skugrićima kod Vlasenice. Srednju medicinsku školu završio je na Bjelavama u Sarajevu, a 1987. godine upisao je studij prava u Sarajevu. Od 2012. godine živi i piše u Kalesiji. Član je Društva pisaca Bosne i Hercegovine. Književnu prepoznatljivost gradio je najprije kroz kratku priču i pripovijetku, a potom i kroz roman. Njegovo stvaralaštvo snažno je povezano s istočnom Bosnom i Podrinjem, prostorom iz kojeg crpi likove, historijska iskustva, porodična pamćenja i usmenu pripovjedačku tradiciju. Tokom godina izgradio je mjesto među zapaženim savremenim bosanskohercegovačkim prozaistima, a njegova djela dobitnici su više književnih nagrada i priznanja.
Književni rad
Fajko Kadrić objavio je dvije zbirke pripovjedaka, „Ko još pjeva dok umire“ i „Ordijski mujezin“, te romane „Protokol posrnulih“, „Udovičke zemlje“, „Šta su meni ptice“ i „Smajkanov“. „Protokol posrnulih“ njegov je prvi roman, dok „Udovičke zemlje“ pripada historijskom romanu i prati Podrinje, Zvornik i Kušlat u vremenu posljednjih decenija srednjovjekovne Bosne i dolaska Osmanlija. Roman „Šta su meni ptice“, nastao prema kazivanju ratnog kurira Ekrema Redžića, donosi snažnu priču o ratu, ljudskom strahu, izdržljivosti i međusobnoj povezanosti ljudi u opkoljenom Podrinju. Najnoviji roman „Smajkanov“, objavljen 2026. godine, temelji se na stvarnim događajima i životnom iskustvu Šemsudina Salihovića Smajkanova, a prati jedanaest julskih dana 1995. godine — od borbi za Srebrenicu do proboja prema slobodnoj teritoriji.
Inspiracija
Kadrićevo pisanje duboko je ukorijenjeno u istočnoj Bosni, Podrinju, historiji i usmenom pamćenju ljudi toga prostora. Inspiraciju pronalazi u stvarnim ljudima, njihovim sudbinama, porodičnim i zavičajnim pričama te događajima koji su oblikovali bosansko društvo kroz različite historijske periode. Posebno ga zaokuplja odnos pojedinca prema velikim historijskim lomovima, potreba očuvanja kolektivnog pamćenja i pitanje na koji način književnost može sačuvati ono što bi bez priče moglo biti zaboravljeno.
Način pisanja
Fajko Kadrić njeguje klasično pripovijedanje oslonjeno na bogatu bosansku usmenu tradiciju. Njegova proza gradi se kroz snažnu priču, upečatljive likove i osjećaj za govorni ritam, dok se svakodnevica često prepliće s historijom, ironijom, satirom, emocijom i tragičnim iskustvom. Književni kritičari u njegovom pripovijedanju prepoznaju bliskost sa sušićevskom tradicijom bosanske proze. Kadrić često polazi od konkretnog životnog iskustva ili autentičnog kazivanja, ali ga književnim oblikovanjem pretvara u priču šireg značenja — o čovjeku, ratu, strahu, hrabrosti, moralnom izboru i potrebi da se iskustvo prenese narednim generacijama.
Poslovni i društveni angažman
Pored vlastitog književnog rada, Fajko Kadrić aktivno učestvuje u književnom i kulturnom životu Bosne i Hercegovine. Učestvuje na književnim večerima, promocijama, razgovorima s učenicima i studentima te kao promotor predstavlja djela drugih autora. Posebno je prisutan u kulturnom životu Kalesije i Tuzlanskog kantona. Njegov javni angažman često je usmjeren prema očuvanju kulture pamćenja, bosanskog jezika, književnosti i zavičajnog nasljeđa.
Dodatne informacije
Za svoj književni rad Fajko Kadrić dobio je više nagrada i priznanja. Roman „Udovičke zemlje“ nagrađen je od Fondacije za izdavaštvo Bosne i Hercegovine 2019. godine, a 2020. dobio je priznanje „Zlatno pero“ kao najprodavanija knjiga. Roman „Šta su meni ptice“ donio mu je Plaketu „Hasan Kaimija“ za najbolje književno djelo 2023. godine i književnu nagradu „Zaim Azemović“. Isti roman bio je nominovan i za regionalnu književnu nagradu „Meša Selimović“. Kadrić je tokom ranijeg stvaralaštva višestruko nagrađivan i za kratke priče na književnim konkursima u Bosni i Hercegovini i Crnoj Gori.
